Odraslost, ljubav i briga: navigiranje potreba privrženosti u odraslim vezama

U ovom tekstu najviše ću se koncentrirati na ulogu privrženosti u romantičnim, prijateljskim i ostalim vezama u odrasloj dobi. Kako bismo ih mogli razumjeti, važno je prisjetiti se stilova privrženosti te važnost koju biološka podloga ima u ovim procesima.

Stilovi privrženosti i autonomni živčani sustav igraju važnu ulogu kad je u pitanju ljubav i privrženost. U odraslim romantičnim vezama, traženje privrženosti nastavlja se na jednak način kao i u ranijim razdobljima. S osnutkom obitelji dolazi do razvojne promjene svakog člana obitelji te odrasli ljudi u ulozi roditelja u odnos s djetetom ponovno unose vlastiti obrazac privrženosti. Upravo zato je vrlo zahtjevno promijeniti obrasce privrženosti zbog toga što je to neuronska priča koja se odigrava sa svakom novom generacijom.

Živčani sustav djeluje kao softver koji radi u pozadini i koji prima signale od strane drugih živčanih sustava. Drugim riječima, naš živčani sustav povezuje se s živčanim sustavima drugih ljudi s kojima ulazimo u kontakt. Njegov način povezivanja jest utemeljen u našim ranim odnosima. Obrazac privrženosti iz djetinjstva se intenzivno kasnije koristi u uspostavi romantičnih veza te načina na koje ih pronalazimo, održavamo i završavamo.

Iako danas više nije diskutabilno da je koncept privrženosti jednako važan u odrasloj dobi, kao i u djetinjstvu, važno je istaknuti kako je glavna razlika to što odrasli imaju mogućnost apstraktnog rezoniranja te im u tom smislu stalna potreba za prisutnošću figure privrženosti nije potrebna, već ju je osoba u mogućnosti zamijeniti znanjem o tome da je figura privrženosti emocionalno i psihološki dostupna.

Kako funkcionira sigurna privrženost kod odraslih ljudi?

Kod ljudi sa sigurnom privrženosti ključno je da su programirani na način da očekuju od svog partnera da će ih voljeti, da će odgovarati na njihove potrebe te u isto vrijeme ne brinu mnogo oko gubitka partnera. Osobama sa sigurnom privrženošću ugodno je u intimnosti i bliskosti te imaju dobro razvijenu sposobnost komuniciranja svojih potreba i odgovaranja na potrebe partnera.

Jednako kao i kod djece, kod odrasli postoji nesigurna privrženost koja se dijeli na ambivalentnu odnosno anksiozno preokupirajuću privrženost, izbjegavajuću privrženost te dezorganiziranu privrženost.

Iako neću ulaziti dublje u pojedine vrste privrženosti, opisat ću odrednice nesigurnih stilova privrženosti te njihove manifestacije u odrasloj dobi.

Ambivalentna ili anksiozno- preokupirajuća privrženost podrazumijeva ljude koji su anksiozni i nesigurni te im nedostaje samopouzdanja. Oni žude za emocionalnom intimnosti, ali brinu da drugi ne žele biti s njima u odnosu. Ljudi s takvom vrstom privrženosti imaju konstantnu potrebu da im partner iskazuje ljubav i pažnju. Drugim riječima, mogu biti iscrpljeni od straha i anksioznosti oko toga voli li ih partner i je li tu za njih. Često ljudima s takvim načinom vezivanja postanu jako fiksirani i preuzeti s osobom s kojom su u intimnoj vezi. Kod anksiozno privrženih ljudi često se događa da je cijeli njihov sustav u stanju konstantne pobuđenosti i aktiviranosti.

Ljudi sa izbjegavajućom privrženosti štite se od intimnosti na način da se ne vežu niti za jednu specifičnu osobu. Oni ne preferiraju pokazati partneru kako se osjećaju te im je teško prepustiti se i ovisiti o partneru. Jednako tako, ne osjećaju se sigurnim otvarati se prema partnerima s kojima su u vezi te ne preferiraju biti previše bliski s partnerima s kojima su u vezi.

Zanimljivo je istraživanje koje je provela Brooke Feeny o sigurnosti u odraslim vezama te o podršci koju partneri daju jedan drugome. Partneri su trebali pričati o svojim ciljevima jedan s drugim. Kada su se osjećali podržano od strane partnera, izvještavali su o višem samopouzdanju i porastu pozitivnog raspoloženja nakon razgovora. S druge strane, partneri koji nisu podržali ciljeve svog partnera, izvještavali su o manjoj želji za otvorenom diskusijom, nisu se osjećali samopouzdano vezano uz postizanje ciljeva te su snizili svoja očekivanja tijekom razgovora. Kada gledamo to iz šire perspektive, jasno je da prije nego odlučimo djelovati, potrebna nam je sigurnost i podrška osobe s kojom smo povezani.

Iz navedenog možemo izvesti zaključak kako je sigurna privrženost nužna kako bismo ostvarili stabilne i predvidljive dugoročne veze. Razumijevanje stila privrženosti i prepoznavanja funkcioniranja vlastitog autonomnog živčanog važno je znanje koje možemo naučiti o sebi te time osigurati zadovoljenje vlastitih potreba te potreba partnera/prijatelja ili drugih bliskih ljudi s kojima smo u komunikaciji.