Razbijanje šifre neraskidivih veza: Duboki zaron u svijet stilova privrženosti

Kroz prethodni post dala sam pregled što to znači privrženost, zašto nam je ona uopće važna te koje su glavne značajke privrženosti.

U ovom postu bavimo se stilovima privrženosti s naglaskom na drugu stranu kontinuuma. Nekako je normalno da tijekom čitanja o privrženosti provučemo neka svoja iskustva kroz misli i da pitamo kakva je naša privrženost i kako mi funkcioniramo u vezama. Stoga ću ovdje napisati nešto više o tipovima privrženosti koji postoje. Privrženost se bazično dijeli na sigurnu i nesigurnu privrženost. U kasnim sedamdesetim godinama provođeno je više eksperimenata na temelju kojih je kasnije napravljena ova tipologija. U linkovima ispod teksta imate više o navedenim eksperimentima i o pionirima privrženosti, odnosno osobama koje su se bavile proučavanjem ove pojave te kako se ta cijela priča razvijala.

Iako se privrženost tradicionalno dijeli na 4 kategorije odnosno utvrđeno je da postoji 4 obrasca privrženosti, u praksi je to puno kompliciranije, kao što je i očekivano kad su u pitanju fenomeni ljudske vrste. Jedna korisna stvar koju sam dobila od svoje edukatorice C. Mellenthin je način razmišljanja o privrženosti kao o spektru različitih privrženosti, jednako kao i kod poremećaja autističnog spektra. Kad gledamo privrženost kao spektar, nekako odmah uzimamo u obzir jedinstvenost odnosa sa određenom osobom.

Važno je imati na umu kako nitko od nas nije 100% sigurno ili nesigurno privržen.

Mogli bismo na privrženost gledati kao na kontinuum na kojem se krećemo te je vjerojatnije da osoba koja je sigurno privržena u situacijama koje su za nju zahtjevne nekako ide prema nesigurnijem djelu na svom kontinuumu, ali je jednako tako vjerojatnije da će ona lakše podnijeti i prebroditi neke konkretne neugodne, zahtjevne ili čak traumatske događaje od one osobe koja nema sigurnu bazu.

Za sigurnu privrženost ključno je da je odnos s djetetom konzistentan, predvidljiv te njegujući. U takvom odnosu roditelj i dijete mogu iskazivati određenu količinu distresa prilikom odvajanja od figure od privrženosti, ali ju mogu tolerirati te ih je moguće utješiti pri ponovnom susretu. Pritom djeca uče neke odnosne kompetencije koje će im kasnije biti važne za uspostavljanje prijateljskih, partnerskih odnosa. Uče kako tražiti blizinu i utjehu od svojih roditelja, modulirati fiziološku pobuđenost te imati povjerenje da je roditelj sigurna baza. Roditelji djece koja su sigurno privržena postupaju na način koji nudi konzistentnost, pouzdanost i emocionalnu dostupnost. Jasno je da to nije lako i u redu je da kada to primijetimo i vidimo da sami ne možemo s tim, da potražimo podršku.

Što se tiče nesigurne privrženosti, postoji nekoliko vrsta odnosno prepoznatljivih obrazaca nesigurne privrženosti. Dva poznatija tipa jesu izbjegavajuća i anksiozna privrženost. Treći tip je dezorganizirana privrženost te je ona karakteristična za osobe koje su bile zlostavljane i zanemarivane te je najmanje zastupljen u općoj populaciji.

Izbjegavajući tip privrženosti dijete u pravilu razvije ukoliko je njegova primarna figura privrženosti veći dio vremena psihološki nedostupna, ako ne odgovara na potrebe djeteta. Često ne postoji svijest o važnosti emocionalne bliskosti s djetetom, osim zadovoljavanja samih fizioloških potreba. Ovdje se vraćamo na stupanj separacijske anksioznosti koji je kod djece s ovim tipom privrženosti nizak. Djeca ne pokazuju veliku uznemirenosti pri početnom odvajanju od primarnih figura, lako se okupiraju igračkama. Takva djeca su nekako dobila iskustvo da njihove emocije i reakcije, kakve god bile, neće biti prepoznate ili neće biti odgovarajuće prepoznate.

Ambivalentni tip privrženosti nastaje zbog nedosljednog ponašanja primarne figure privrženosti. Primarna figura privrženosti ponekad je dostupna, a ponekad nije. Dijete ne dobiva konzistentnu poruku o sebi te ne nikad ne zna hoće li ga roditelj prihvatiti ili neće. Takva djeca pokazuju većinom snažnu separacijsku anksioznost. Vrlo teško ih je umiriti čak i kad se roditelj vrati. Ponovni susret donosi mješavinu osjećaja olakšanja i ljutnje na roditelja.

Vjerujem da ste nakon čitanja nekako sebe kategorizirali u neku od ovih skupina, ukoliko niste sigurni i mislite da bi Vam trebala neka vodilja, možete se poslužiti testom u privitku. Ako i dalje niste sigurni o kojem se stilu radu, slobodno se javite te ću vam dati još neke smjernice kako biste lakše utvrdili.